Zašto bebe plaču? Drage mame i tate, u cilju unapređenja vaših roditeljskih veština, Iva Brčić (voditeljka programa Najsretnija beba u Hrvatskoj) nam donosi novi tekst na ovu zanimljivu temu. Uživajte.
„Zašto se bebe ne bi smijale, a ne plakale,
Bebin prvi plač nakon poroda je nešto što svaki roditelj s nestrpljenjem očekuje i što mu izmami osmjeh. A razlog zašto tada plaču je u tome što im je je hladno, zbog jarkog svjetla koje im je prejako i jer im je i prvi udisaj bolan. Kao recimo kada se zagrcnete, pa pokušavate disati. Nakon prvotnog šoka i glasnog negodovanja, mame su u bolnici često zadivljene kako bebe samo spavaju i uopće ne plaču. Razlog tome je što su izmorne porodom i nisu još svjesne nove okoline. Upravo je tih par dana koje provedu u bolnici dovoljno da se odmore i shvate da su stigle u nepoznati i drukčiji svijet. I da jedini zvuk koji mogu prizvesti je plač, nakon kojeg uvijek netko dođe.
Roditelji se znaju ponekad pitati, pa zar ne bi bilo svima ljepše da se bebe smiju umjesto da plaču. Možda bi bilo bolje za roditelje, ali za bebe baš i ne. Naime, njima je puno lakše proizvesti plač (koordinacija disanja i mimike je jednostavnija), nego smijeh, a i pažnja roditelja se prije usmjeri na njih. Upravo zato se priroda pobrinula da tijelo odraslih reagira na specifičan način kada bebe plaču, jer im to osigurava preživljavanje. Mozak i tijelo odrasle osobe dođu u takozvanu crvenu zonu (srce ubrzano radi, povisuje se tlak, znoje se dlanovi, stegne se želudac) i stvara se snažna potreba za zadovoljavanjem bebinih potreba. Međutim, istraživanja su pokazala da plač može potaknuti i negativne osjećaje i sjećanja, osjećaj krivnje ili nesposobnosti, te da upravo zato roditelji znaju pustiti bebu da plače. Ovdje je bitno naglasiti, da bebe svojim plačem ne žele razljutiti ili manipulirati s roditeljima. One tako komuniciraju jer drukčije ne mogu.
Ono što roditelji mogu napraviti je da što prije reagiraju, utvrde razlog plača i uklone ga. Što beba duže čeka to će jače plakati jer misli da je nitko ne čuje. Vrlo je bitno da roditelji ostanu smireni jer bebe imaju snažno razvijenu empatiju i mogu osjetiti njihovu uznemirenost. Ono što treba izbjegavati, a što roditelji često dobiju kao dobronamjerni savjet, je da puste bebu da se isplače. Iako nama odraslima ponekad dobro dođe da se isplačemo jer se poslije bolje osjećamo, kod beba to nije slučaj. Naime, odrasli plaču par minuta, a one mogu satima dok se potpuno ne iscrpe. Kroz takve postupke bebe gube osjećaj sigurnosti i povjerenja u roditelje.
Ono što će roditeljima zasigurno pomoći u smirivanju plača je oponašanje uvijeta iz maternice pomoću pet koraka dr. Harvey Karpa. Odnosno, povijanje, bok/trbuh pozicija, ljuljuškanje, bijeli šum i sisanje koji bebi daju osjećaj da je opet na sigurnom u maminom trbuhu gdje je uživala punih devet mjeseci. A kako to pravilo učiniti je vještina koju treba savladati, baš kao i vožnju bicikla.“
Autorka teksta: Iva Brčić
